XanchiX

• Share

Tuesday, 4 September 2007 at 08:44

ovo je prvi blog koji ću pisat.
vjerovatno i zadnji.

mislim da me nikad nije nijedna takva tragedija nikad pogodila kolko ovo s vatrogascima na kornatima.

pogotovo cinjenica da je jedan bio mladi od mene, a za jednog imam jako cudan feeling da sam ga poznaavala..iako znam da nisam, cim sam vidjela sliku jako me..nest..onak..cudno...

i sama pomisao i saznanje da su oni zapravo zivi izgorjeli je , za mene tako jadnu emotivnu pogotovo u okolnostima događaja ovog tjedna...slomilo me...

i jos sam sad bas gledala na dnevniku sprovod i sve..

i ne znam...
jebem ti gasenje trave na sred kamenjara i mlade zivote koji su tak zavrsili...

i sigurno ce ostat zapamceni kako heroji..

ne mogu vjerovat da sam ja to pisala..al evo jesam.

i jako mi je zao njih..i njihovih obitelji..i svega toga..

* * *
I can fly
But I want his wings
I can shine even in the darkness
But I crave the light that he brings
Revel in the songs that he sings
My angel Gabriel

r.i.p

xoxo

Tags: kornati